Životinje cvetaju u zoni oko Černobilja u kojoj nema ljudi, pokazuje studija

Eksplozija reaktora u nuklearnoj elektrani Černobilj pre 40 godina, u aprilu 1986, bila je jedna od najvećih katastrofa koje je čovek nenamerno izazvao.

Topljenje reaktora i požar koji je uništio zgradu raširili su opasne radioaktivne materije kilometrima unaokolo. Obližnji gradovi Černobilj i Pripjat su evakuisani, a sovjetske vlasti proglasile su zonu isključenja u krugu od 30 kilometara oko elektrane.

Danas zona isključenja Černobilj obuhvata oko 2.600 kvadratnih kilometara. To je jedno od najradioaktivnijih područja na Zemlji, u koje ljudi retko zalaze. Ali upravo tamo dešava se nešto neobično.

Životinje ne umeju da čitaju znakove upozorenja, pa su druga živa bića, uz gotovo potpuno odsustvo ljudi, iskoristila relativni mir. U novom radu istraživači su zabeležili iznenađujuće veliki broj krupnih životinja koje tamo napreduju, među njima Prževalskijeve konje, losove, evroazijske riseve i jelene. Životinje su najčešće viđane u najvećim zaštićenim područjima koja su međusobno povezana.

Nenamerna posledica katastrofe koju je izazvao čovek izgleda kao radioaktivni rajski vrt.

Ovo utočište zapravo nije potpuno slučajno. Naučnici odavno znaju da u zonama oko razrušene elektrane vri od životinjskog života. Ukrajina je 2016. godine osnovala Černobiljski radijaciono ekološki rezervat biosfere kao zvanično zaštićeno stanište za životinje koje tu žive.

Grupa naučnika predvođena ekološkinjom Svitlanom Kudrenko sa Univerziteta Albert Ludvig u Frajburgu u Nemačkoj nekoliko godina je beležila divlji svet u ovim područjima i oko njih.

Tokom 2020. i 2021. godine koristili su kamere zamke da prate kretanje životinja u Černobiljskom rezervatu, u još četiri obližnja rezervata prirode, Drevljanskom, Polesjskom, Rivnenskom i Čeremskom, u dva parka prirode i u okolnim područjima koja nisu zvanično zaštićena. Ukupno su obuhvatili 60.000 kvadratnih kilometara na severu Ukrajine i pažljivo prebrojali životinje koje su se pojavile na snimcima.

Većina ovih parkova i rezervata je izolovana. Povezani su samo Černobiljski i Drevljanski rezervat, a istraživači su utvrdili da je upravo to napravilo ogromnu razliku.

Na celom području zabeležili su 13 divljih vrsta. To su obični jelen, srna, los, Prževalskijev konj, divlja svinja, evropski zec, crvena lisica, rakunopas, jazavac, kune, sivi vuk, evroazijski ris i mrki medved. Kamere su snimile i domaće pse, stoku, pa i ponekog čoveka.

Daleko najviše viđanja bilo je u Černobiljskom rezervatu, čak 19.832 od ukupno 31.200. I ostali rezervati imali su relativno visok broj u poređenju sa nezaštićenim područjima, ali je razlika između povezanih područja Černobilja i Drevljanskog rezervata i svih ostalih bila upadljiva.

Naravno, 19.832 snimka ne znače 19.832 različite životinje, jer se ista životinja može pojaviti na više snimaka, naročito ako je kamera postavljena u delu gde se rado kreće. Ipak, na osnovu podataka sa kamera istraživači su napravili model rasprostranjenosti i zaključili da su raznolikost vrsta, prisustvo i učestalost viđanja najveći upravo u Černobilju i Drevljanskom rezervatu.

Razloga može biti više, ali prema istraživačima nije slučajno to što je najjača veza sa najvećim, neprekinutim područjem u kom se ulazak ljudi najstrože kontroliše.

U ovoj razmeri povezani rezervati stvaraju mozaik staništa dovoljno velik da dugoročno održi krupnije životinje. To posebno važi za losove, koji su se pokazali kao naročito osetljivi na prisustvo ljudi i postajali su ređi kada bi istraživači ušli u područje.

Istraživači nisu ispitivali kako zračenje utiče na ove populacije. Želeli su da vide šta se dešava kada ljudi više nisu tu. Rezultati pokazuju da manje ljudskih aktivnosti koristi divljem svetu i da zaštićene zone vredi osnivati i održavati.

Od ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine pristup ovom području je otežan, pa će nova istraživanja morati da sačekaju.

Za sada nam ostaje pomalo neprijatna spoznaja da je za neke krupne životinje život na jednom od najradioaktivnijih mesta na planeti bolji od života u našoj blizini.

Izvor/ Saznaj više: sciencealert.com